Kupres Portal [Arhiva]

Nismo Sestriere, ali nam ipak dolaze: Skijaši hrle u Kupres

09.01.2011 15:03, 229 pregleda

Kod nas nije gužva kao na Bregani, ali svaki dan na tisuće Hrvata iz Splita, Makarske, Omiša, Šibenika i Zadra preko ovog graničnog prijelaza odlazi na skijanje u Bosnu i Hercegovinu. I što je najvažnije, ne nose sarme u gepeku, kroza smijeh kaže nam policajac na graničnom prijelazu Kamensko iznad Trilja. Mnogi od njih kući se vraćaju iste večeri, jer najbliže skijalište na Kupresu udaljeno im je nešto više od stotinu kilometara. Slična situacija je i na graničnim prijelazima kod Metkovića i Imotskog, preko kojih hrvatski jednodnevni skijaši idu na Blidinje, skijalište udaljeno od Posušja tek 30 kilometara, smješteno na Vran planini. Mnogi od njih produže i do najpoznatijih bosanskih skijališta na Jahorini i Bjelašnici kod Sarajeva i na Vlašić kod Travnika. Međutim, početkom ove godine najviše skijaša iz Hrvatske ima na Kupresu, gdje su skijaške staze u funkciji jer su zasnježene umjetnim snijegom. Ostala skijališta u BiH, posebice ona na Jahorini, Bjelašnici i Vlašiću, muku muče sa snijegom, jer prirodni nije pao, a nemaju snježne topove za umjetni. – Znate li zašto jedino kupreško skijalište radi na ovim prostorima? – pita nas mostarski slikar Marin Topić, koji je sa suprugom i djecom već nekoliko dana na Kupresu, te odmah nam nudi odgovor. – Mi smo Hercegovci, za razliku od njih, prvi otkrili da se voda može pretvoriti u snijeg! Snalažljivi Hercegovci

Ta se hercegovačka snalažljivost, koju je u oživljavanju kupreškog skijališta kroz vlastito ulaganje pokazao duvanjski poduzetnik Zvonko Bagarić, najbolje vidjela u utorak na radni dan, kada smo posjetili to skijalište. Na parkiralištu hotela Adria-ski bilo je više od tisuću automobila, uglavnom hrvatskih registracijskih oznaka iz dalmatinskih gradova, ali i Zagreba i Slavonije.

 

– Na Kupres dolazim od 2002. godine, otkako je skijalište obnovljeno i otvoreno. Ovdje se osjećam kao doma, pa zato dolazim, a i sve ostalo, od hrane, smještaja, zabave i gostoprimstva je za peticu. I cijene su više nego pristojne. Ovdje je puno jeftinije nego u Sloveniji, Austriji i Švicarskoj, kamo sam često išao. Cijene nisu razlog što dolazim ovamo, nego osjećaj da sam kao kod kuće – kaže Miljenko Senta zvani Mek iz Orebića. Već punih pet godina za vrijeme zimskih školskih praznika Kupres je skijaško odredište obitelji Čolić iz Požege. – Do prvog dolaska na Kupres nikada se nismo išli odmarati na snijeg. Od tada, redovito dolazimo na Kupres s djecom – kaže Ankica Čolić dok se, zajedno sa sinom Lukom, pripremala za skijašku stazu na Kupresu. Obitelj Katavić iz Splita, otac Matko, majka Meri i dvije kćeri, Paula i Ena, redoviti su posjetitelji najboljih skijališta u Italiji i Austriji. Međutim, nakon povratka s tih skijališta svaki slobodan dan iskoriste za druženje na Kupresu. Obnovili porušeno – Neusporediva su ova skijališta s najboljima u Europi. Istina, ovdje je jeftinije, ali i usluga je lošija. Međutim, mi na Kupres dolazimo na jednodnevni izlet samo iz gušta – pričaju članovi splitske obitelji Katavić. Glavni je “krivac” što je Kupres postao omiljeno skijalište skijaša od Zadra do Dubrovnika poduzetnik Zvonko Bagarić iz Tomislavgrada. On je prije točno deset godina, doslovce na zgarištu hotela Adria-ski, podigao ono što danas kupreško skijalište svojim gostima nudi. – Iz temelja smo obnovili i uredili hotel s četiri zvjezdice koji ima 250 ležajeva, caffe bar, restoran, fitness centar, saune, solarij, prostor za masažu, mali zatvoreni olimpijski bazen, igraonicu i druge sadržaje. Kod nas skijaši mogu dobiti kompletnu skijašku opremu, a osim toga, nudimo im i odličnu zabavu i hranu s domaćim specijalitetima. Polupansion stoji samo 46 eura po osobi – kaže Tomislav Bagarić, direktor hotela Adria-ski i skijaškog centra na Kupresu.

Sezona skijanja na Kupresu traje od početka prosinca do kraja travnja. A toliko duga sezona moguća je zahvaljujući tome što Kuprešaci imaju 12 topova za izradu umjetnog snijega. Direktor Bagarić kaže da skijaši kod njih imaju na raspolaganju 13 kilometara staza, pet ski-liftova, od čega jedan četverosjed.

 

Prvih dana siječnja ove godine na Jahorini i Bjelašnici kod Sarajeva nije tako živo kao na Kupresu, jer nema dovoljno snijega za pravo skijanje. Međutim, na oba ta bosanska skijališta, unatoč tome što nema dovoljno snijega, ima na stotine gostiju iz Hrvatske. – Htjeli smo vidjeti kako je na Jahorini, jer ovdje nisam bio od 1987. godine. Sve je dobro, osim što nema snijega – kaže Zvonko Višević iz Zagreba, koji je na Jahorinu došao sa suprugom Natalijom. Imaju što im Bog da – U Bosni je kao kod Bosanaca - što im je dao Bog, to imaju. Snijeg im ove godine nije dao pa ga nemaju, ali gostoljubivost je na vrhuncu – kaže Ivica Ađelović iz Zagreba. Bosanci će reći da je Jahorina ostala bez zimskih čarolija, jer nema dovoljno snijega, a ne rade ni topovi. Polupansion na Jahorini stoji 44 eura po osobi, a kako se datum na kalendaru diže, tako se cijene smanjuju. Upitali smo Bojana Jankovića, zaduženog za iznajmljivanje opreme, može li se za 10 eura na Jahorini ručati. – Šta ručati, za taj novac možete ovdje napraviti pravu gozbu – kroz smijeh će Janković. Na drugoj bosanskoj planini pored Sarajeva, Bjelašnici, također ima Hrvata, i to najviše s juga Hrvatske.

– Ljutit sam cijeli dan, jer iako nema snijega za skijanje, naplatili su nam vučnicu 30 KM za cijeli dan – kaže Maro Kisić iz Dubrovnika.

 

/ Večernji List

Vrh stranice