Kupres Portal [Arhiva]

Kuprešku visoravan večeras obasjali mnogobrojni svitnjaci

23.06.2010 20:00, 309 pregleda

Nekad najveće kupreško selo Zlosela, večeras obasjao plamen „Ivanjskih svitnjaka. Svake godine na ivanjsku noć kuprešaci pale“ svitnjake“ i time svoju tradiciju čuvaju od zaborava.   Ivanjdan je veliki katolički blagdan i posebno se slavi u hrvatskom puku. Stari običaj koji se zadržao i danas uoči Ivanjdana paljenje je vatri - svitnjaka ili ivanjskih krijesova koji se najčešće pale na humcima, brdima ili seoskim raskrižjima. Oko svitnjaka skupljao se mlađi i stariji svijet. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci.   Tu tradiciju večeras su nastavili žitelji Zlosela organiziravši okupljanje uz svitnjak na brdu Križ iznad Zlosela kao i kod svojih kuća. Tradiciju svitnjaka su palili i susjedi u gradu i Otinovcima kao i ostalim kupreškim selima.   Kako je nekad bilo?   Paljenje svitnjaka otpočinje u sumrak, a uz pjesmu i igru ostaje se do kasno u noć. Te se vatre sastoje od suha granja i korova, smrekovine i sličnog i pale se u manjim ili većim hrpama. Dugo se iza toga prepričavalo bi se čiji je svitnjak i u kom selu bio najveći i od čijeg je svitnjaka dim bio najgušći.     Narodno je vjerovanje da te vatre služe odgonjenju svih zlih sila, vještica, demona, i svih nazloba. "Zlo" može imati i stvaran oblik, npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre. Uz svitnjak bi se zapjevalo, malo pojelo, pa i popilo. Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu svitnjaka, ne će imati uboja, čireva niti bilo kakvog oboljenja stopala koja u to doba, kada se obično hodalo boso, nisu bila rijetka.     Uz svitnjake se okupljaju svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri Očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju dugo oko vatre i pjevaju, dok djeca preskaču već pomalo jenjalu vatru.   Tomislav Ivić

Vrh stranice