Kupres Portal [Arhiva]

Kupreška u Australiji - treći dio: Posjeta Canberri

21.11.2009 17:37, 295 pregleda

Nakon dugog čekanja i vrlo uspješnih prvog i drugog dijela dijela, napokon Vam donosimo i treći dio putopisa "Kupreška u Australiji"! Ovog puta nam Tea govori o svom posjetu Canberri, glavnom gradu Australije, njegovom nastanku i ljudima koji u njemu žive. Što je Tea tamo zatekla i kakvi su njeni dojmovi o Canberri pročitajte u nastavku.

Kako posjet Australiji ne može proći bez posjeta glavnom gradu Australije, moja australska obitelj Comerford nas je odlučila povesti na jednodnevni izlet do Canberre, glavnog grada Australije koji je od Sydneya udaljen oko 280 km. Canberra je osmi grad po veličini u Australiji i poseban je zato što je nastao sasvim planski. Naime, rivali Melbourne i Sydney nikako se nisu mogli dogovoriti koji će biti glavni grad tako da su odlučili sagraditi sasvim novi grad. Dogovor je pao 1908. godine, a s gradnjom su počeli 1913. Grad su nazvali po aboridžinskoj riječi "Kanbarra", što na jeziku Ngunnawal plemena Ngabri znači "mjesto sastanka".

Joe, Priska, Chris, Vici i ja

Canberra danas broji oko 350,000 stanovnika i najveći je grad u unutrašnjosti Australije. Samo je oko 1.2 % stanovnika Canberre aboridžinskih korijena, a čak oko 22% je rođeno izvan Australije. Među njih spadaju i Hrvati kojih je na teritoriju Canberre oko 6000. Počeli su dolaziti pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća o čemu svjedoči i hrvatski nogometni klub HNK Croatia Canberra, koji je osnovan 1958. Danas se zove FC Canberra, jer je 1992. donesen zakon kojim se izbacuju sva nacionalna obilježja iz imena klubova. Htjela sam posjetiti hrvatsku ambasadu ali mi to nije uspjelo jer je bilo nemoguće pronaći u moru ambasada koje se nalaze u Canberri. Imala sam dojam da se čitav grad sastoji samo od njih i kud god krenete - ambasada. Tako smo počeli dan vozikajući se ulicama ambasada koje su uređene u stilu svojih zemalja, a neke od njih izgledaju kao arapske plače ili kakvi tajlandski hramovi, svaki u stilu svoje zemlje.

Zatim smo se zaputili u parlament koji se nalazi na brežuljku s kojeg imate pogled na cijelu Canberru. Prvi parlament je osnovan je u Melbourneu, a zatim je premješten 1927. u Canberru u staru zgradu sve dok se 1988. nije preselio u novu zgradu. 1988. kraljica Elizabeta II. otvorila je današnji parlament, čija gradnja je premašila milijardu dolara.

Tako smo Priska, Joe, Vici i Chris i ja prošetali zgradom australskog parlamenta. Popeli smo se na prvi kat i prošetali dvoranom koja je ukrašena slikama australskih predstavnika u parlamentu. Među njima spazih i dvoje aboridžina. Zanimljivo je da je Ruby Hammond bila prva aboridžinska predstavnica u parlamentu tek 1988. godine.

Zatim smo naišli na kopiju Magna Charte iz 1297. Godine, inače prvog pisanog ustavnog akta u svijetu koji ograničava kraljevu volju, koju je parlament otkupio 1952.godine i koja je izložena u parlamentu.

Vidjeli smo i poznatu aboridžinsku izjavu napisanu na kori drveta. "Barunga statement" sastoji se od aboridžinskih crteža koji predstavljaju pojedine aboridžinske narode i time oni zahtijevaju svoja prava, kompenzaciju za izgubljenu zemlju, kraj diskriminaciji i poštovanje aboridžinskog identiteta. Godine 1988. uručena je premijeru Hawkeu koji je obećao sporazum između Aboridžina i ostalih Australaca do 1990., ali mu se želja nije ispunila.

Kada smo vidjeli sve to odlučili smo nešto pojesti i to baš u restoranu koji se nalazi u sklopu parlamenta gdje smo naručili mesnu pitu ili kako smo ga mi nazvali australski burek iz kojeg se izlijeva čudni crveni sos! Mislim da izraz na mom licu govori kako mi se svidio!

Napuštamo parlament i krećemo prema spomeniku palim australskim borcima koji se nalazi nasuprot parlamenta. Australian War Memorial posvećen je svim palim borcima, a posebno australskom i novozelandskom korpusu koji je nastradao u Turskoj za vrijeme I. svjetskog rata kada je poginulo 9000, a stradalo ukupno oko 25 000 tisuća koje su Englezi poslali u smrt. Zanimljivo zdanje otvoreno davne 1941.godine.

Posjetili smo i Nacionalni Muzej Australije u kom smo mogli vidjeti zanimljivih stvari, od najveće kolekcije aboridžinskih crteža na kori drveta i kamenih oruđa do starih bicikala i australskog automobila Holden. Nasmijali smo se kada smo u muzeju vidjeli veliku gumu od bagera ili stare bicikle, naprave za sakupljanje lišća i još štošta! Činilo mi se da oni u svoj muzej stavljaju neke stvarčice koje bi mi prvom prilikom zafrljacili u smeće bile one stare dvadeset ili dvjesto godina. Šalili smo se kako bi oni i cipelu svog djeda stavili u muzej! Iako se to nama činilo smiješno, bijeli ljudi se nisu tamo doselili tako davno stoga i čuvaju sve uspomene koje ih vežu za dolazak u Australiju i prilagodbu na novi kontinent.

Time je završio naš posjet Canberri, glavnom gradu koji me i nije baš previše oduševio. To je jedan pomno isplaniran grad, u kojem nema malih krivudavih ulica, kavana na uglu i malih trgovinica. Svako drvo je posađeno prema nacrtu, a ulice izgledaju jednolično i pusto. Kako i ne bi kad se pola grada sastoji od ambasada i državnih službi, a ljudi koji u njima rade rijetko kad izlaze na sunce. Činio mi se kao da smo upali u kakvu video igricu iz koje smo jedva čekali krenuti kući.

Fotogaleriju mog posjeta Canberri možete pogledati OVDJE!

Tea Turalija

Vrh stranice