Kupres Portal [Arhiva]

Intervju s vlč. Markom Tomićem - novim župnikom i predsjednikom HKD "Napredak"

19.10.2009 20:55, 302 pregleda

Dragi naši posjetitelji, donosimo Vam intervju s novim kupreškim župnikom i novim predsjednikom HKD "Napredak" - podružnica Kupres. U ovom interrvjuu ćete imati priliku napokon na jednom mjestu upoznati našeg novog župnika i vidjeti njegove dojmove o našem kraju. Razgovarali smo o njegovom životnom putu, planovima za budućnost ali i o radu s mladima kroz HKD "Napredak". Više o svemu pročitajte u nasavku!

IG: Za sami početak jedno lagano pitanje, tko je to don Marko Tomić?! Upoznajmo naše posjetitelje s Vašim likom i djelom.

MT: Rođen sam 1952. godine u jednom malom mjestu, Brezovu Polju u općini i župi Žepče. Prva četiri razreda svog osnovnog školovanja išao sam u mjesnu školu i već sam s deset godina (krenuo sam u školu jednu godinu ranije radi starijeg brata) došao kod strica svećenika u Kandiju kod Bugojna tako da sam više razrede osnovne škole završio u tzv. "donjoj" školi, u Osnovnoj školi "Vojin Paleksić" u Bugojnu. Budući da je stric bio svećenik i ja sam izrazio želju da isto postanem svećenik. On nije htio utjecati na tu moju odluku nego me je jednostavno poslao ocu da o tome s njim porazgovaram.

Srednju školu, gimnaziju, sam završio na Šalati u Zagrebu nakon čega sam završio teološki studij u Sarajevu jer je 1969. nanovo otvorena Bogoslovija i studij teologije gdje sam bio druga generacija studenata koja je studirala nakon ponovnog počinjanja rada. Potom sam sedam mjeseci bio kapelan u Kandiji nakon čega sam se preselio u Novo Sarajevo gdje sam punih devet godina bio kapelan. Tada me je biskup poslao na postdiplomski studij u Rim gdje sam se zadržao dvije i pol godine i gdje sam studirao kanonsko pravo koje sam magistrirao. Čak sam planirao i raditi doktorski rad, međutim, silom prilika sam se vratio u biskupiju gdje sam služio službu ekonoma skoro dvije godine. Iza toga sam kratko vrijeme obnašao dužnost upravitelja župe u Gradačcu gdje me zatekao rat. Za vrijeme bombardiranja ostao sam u Gradačcu gdje sam ostao na župi skoro tri mjeseca sam i posljednji dan prije zatvaranja granice s Republikom Hrvatskom preko Broda sam došao u Đakovo. U Đakovu sam stanovao u svećeničkom domu i tu sam na Teologiji predavao četiri i pol godine, a u svoje slobodno vrijeme bio sam na raspolaganju izbjeglicama u Gašincima.

U Đakovu me je zateklo imenovanje vicerektorom Zavoda sv. Jeronima u Rimu. 1996. odlazim u Rim gdje sam se zadržao punih deset godina koliko traje mandat vicerektora. Nakon tih deset godina sam se trebao vratiti u svoju biskupiju, međutim, radi određenih okolnosti ostao sam u Porečko-pulskoj biskupiji tri godine gdje sam bio župnik u dvjema župama, Kaštel i Sveta Marija na Krasu, ali sam radio i u crkvenom sudu u središtu biskupije u Poreču. Ove godine, za vrijeme ljetovanja, susreo sam se s nadbiskupom koji je, pored važećeg ugovora s Porečko-pulskom biskupijom, zaželio da se vratim u biskupiju jer je to bila potreba pogotovo zbog toga što uzdizanje Vrhbosanske Visoke Teološke Škole na razinu fakulteta traži da pojedini ljudi koji obnašaju dvostruke funkcije, profesora i biskupijskih dužnosnika, moraju jednu funkciju napustiti radi nekompatibilnosti. Nisam imao ambicije vratiti se u samo Sarajevo i na koncu, nakon što je preminuo don Dominik, nadbiskup mi je ponudio mjesto župnika u župi Otinovci-Kupres.

IG: Kada ste čuli za Kupres, kakva je bila Vaša reakcija? Što ste do tada znali o Kupresu i na kojem ste mjestu pronašli prve konkretne informacije?

MT: Zanimljivo, koga sam god pitao za Kupres nitko mi nije znao ništa konkretno reći. Čak mi nisu rekli ni za crkvu koja se gradi. Tu informaciju nisam dobio čak ni od nadbiskupa, međutim, čim mi je rekao za mogućnost u Kupresu, rekao sam mu da mi ostavi malo vremena da o svemu razmislim. Pošto se dugo družim s internetom i računalima, prva stvar koju sam učinio je da u internetske tražilice upišem pojam "Kupres" i prve prave informacije sam dobio upravo na Kupresportalu.

Tu sam pronašao ne samo povijesni dio koji me i nije toliko zanimao budući da sam upoznat poviješću Kupresa kroz knjige Krunoslava Draganovića i Miroslava Džaje, nego i ono što me je uistinu zanimalo, sadašnje stanje u Kupresu. Moja prva pomisao je bila ta da se porušeni Kupres obnavlja, ali nisam znao ni dokle ni kako. Prema svemu ovome, išao sam u priličnu neizvjesnost. Radi moje dugogodišnje odsutnosti iz biskupije nisam znao ništa o ovoj župi, a prijeratne župe koju sam poznavao više nema.

IG: To su, dakle, bili Vaši dojmovi uoči dolaska u Kupres. Kakvi su Vaši sadašnji dojmovi o Kupresu nakon što ste tu s nama već dva mjeseca?

MT: Upravo se ostvarilo ono što sam očekivao jer je sve u nekoj obnovi i izgradnji. Malo me zbunjuje činjenica da neke kuće još uvijek stoje neobnovljene i porušene, ali me raduje sve ovo drugo što daje dojam novosti i svježine i tu bih najviše istaknuo školu. Kad sam tu vidio da ima mladosti i da ima djece rekao sam sebi da tu nema nikakvih ozbiljnih problema osim ako ih mi sami ne stvorimo.

IG: Ono što naše ljude u Kupresu i inozemstvu najviše zanima je gradnja naše crkve. sv. Obitelji. Dokle se došlo u akciji njene izgradnje i kakvi su Vaši planovi za budućnost?

MT: Moram iskreno reći da je na to pitanje teško odgovoriti. Vidite da je sve započeto ali da ništa nije dovršeno. Prema tome, slijedi nam dovršenje. Kada i kako!? To su dva pitanja na koja ne mogu i ne smijem dati odgovor ali je činjenica kad se radi o ovolikim gradnjama da stvari ne staju zbog toga što nema tko izvoditi radove nego zbog toga što ih nema tko financirati.

U ovom trenutku je najvažnije konstatirati gdje smo i u kakvom se stanju nalazimo i to upravo činimo. Ono što preostaje izravno su nedovršeni tornjevi (zvonici), fasada crkve ali i puno drugih stvari koje se ne vide na prvi pogled, a nužno ih je kvalitetno odraditi.

IG: Posljednja stvar o kojoj sam ovog puta želio s Vama razgovarati je HKD "Napredak" čijim ste predsjednikom naše kupreške podružnice postali prije koji dan. U kojem pravcu želite usmjeriti kuprešku podružnicu Napretka i što poručiti kupreškoj omladini kako dalje u budućnost?!

MT: Prvo, neka nastavi ovim pravcem kojim do sada ide. Najosnovnija stvar koja me veseli je ta da u svim sekcijama nemamo "šupljina" nego imamo jako puno novih ljudi koji se uključuju u rad društva. Pogotovo me raduje velik broj mlađih grupa jer je tradicija ono što smo primili ali i ono što ćemo prenijeti. Na koga ćemo to prenijeti? Upravo na mlađe grupe! Što se Napretka tiče, sve mu je u imenu!

Tu smo naš današnji razgovor završili. Našem novom župniku se zahvaljujemo na ustupljenom vremenu i želimo mu obilje Božjeg blagoslova pri upravljanju našom župom.

Vrh stranice