Kupres Portal [Arhiva]

Kosa ne može bez brusa, možemo li mi bez „Strljanice“?

20.06.2009 18:01, 354 pregleda

Slobodno vrijeme Kuprešaci koriste, uz ostale, aktivnost i za uređenje svojih okućnica i ostalih travnatih površina. Moram priznati kako sam ne rijetko u situaciji vidjeti i žensko čeljade na Kupresu s kosom u ruci kako uređuje svoju okućnicu. Kada spominjem kosu, kako ne bi bilo zablude, pri tom mislim na kosu kao alatku koja se kroz povijest civilizacija pokazala kao prava, istinska hraniteljica poput svake majke. Stoga ću se našaliti pa reći kako više ne vrijedi stara izreka koja kaže: “Žena drži tri ćoše kuće“. U ovome slučaju žena drži sve četiri jer kosi oko sve četiri i to sve u šesnaest.Već se pitate što mi je namjera reći, a možda i poručiti?Jasno je kako civilizacija svojim napretkom donosi nove izume i tehnička dostignuća te su tako i kosu s tisućljetnog trona skinule i istu zamijenile motorne kosilice. Naravno da sam u prilici vidjeti i mušku čeljad s kosom u ruci, ali su to obično osobe koje broje više desetina godina, a ne mladi i kršni kupreški momci. I dok su stariji s bogatim iskustvom u ručnom košenju trave nadmetali se tko će bolje kositi i tko će biti bolji kozbaša, danas je situacija sasvim drugačija.Nekad se moglo vidjeti očeve, sinove, stričeve, rođake, prijatelje... Svi na jednom mjestu, na jednoj livadi, kako ručno kose travu pa se sa sjetom mnogi sjećaju kako se znalo i zapjevati onu dobro znanu: „Kovanica polegla po travi...!“ S druge pak strane danas nemamo priliku vidjeti kupreške momke u „akciji“ kosidbe trave, barem ne s pravom ručnom kosom. Zašto je to tako? Koliko je kosa kao alatka zanimljiva mladim naraštajima?Najprije Vama s bogatim iskustvom u kosidbi trave postavljam pitanje: Jeste li prenijeli svoje umijeće i znanje kosidbe trave na svoje nasljednike?Vama mladima: U čemu se Vi danas natječete?Hoćemo li u buduće kosu, tu ponosnu povijesnu ljepoticu, imati priliku vidjeti možda samo u nekom etno muzeju i drugom sličnom mjestu kao i na fotografiji? Čak je i poznati fotograf Šime Strikoman mnoštvo kosaca na jednom mjestu ovjekovječio na jednoj od svojih milenijskih fotografija. Za njega vrijedno ruku djelo, valjda je i zbog toga umjetnik.Hoćemo li u buduće gledati kosce kako se nadmeću za tu laskavu titulu kozbaše? Sve je manje interesa za ovakve nastupe, a sve više za dernečenje kao turističku atrakciju.Bliže nam se Dani kosidbe na Kupresu, možda je bolje reći Dan kosidbe na Kupresu kada smo u prilici gledati više kozbaša na jednom mjestu. Sve već viđeno. No, ni najbolja kosa i najbolji brus ne mogu nekome osigurati titulu kozbaše ukoliko nije svladao tražene vještine i znanja u kosidbi trave koja su se prenosila s naraštaja na naraštaj.Svake prve nedjelje mjeseca srpnja, tako već više od dva i pol stoljeća održava se na Kupreškom polju Dan kosidbe, a tako će biti i ove ,ljeta 2009. godine.Hoće li kosa i dalje živjeti i preživjeti?

Kosa ne može bez brusa, možemo li mi bez „Strljanice“?

Ivana Babić / Kupreški radio

Vrh stranice